Nastavak suđenja za zločine nad Srbima u Orašju
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, te Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.
Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Na ročištu održanom 6. marta svjedok Tužilaštva BiH rekao je da je, zbog straha za život, morao naučiti tekst koji je napisao komandir logora u Donjoj Mahali Pero Vincetić zvani Konj i pred stranim novinarima izjaviti da je učestvovao u napadu na selo Vidovice u kojem je sjekirom ubio staricu.
Svjedok, koji nije želio da mu ime i fotografija budu javno objavljeni, potvrdio je da je bio mobilisan u rezervni sastav ЈNA, ali da nije učestvovao u napadu, da ne zna detalje šta se tamo događalo i da nije počinio nikakav ratni zločin.
On je ispričao da su ga sa Senaidom Ljutićem i Maksom Gajićem 2. maja 1992. godine na ulazu u Vidovice zarobili policajac Željko i dvojica njegovih komšija, nakon čega su ih odveli u neku šupu u Donjoj Mahali gdje su bili zatvoreni desetak dana.
- Šupa je tada bila prazna, a poslije su dovedeni Pero poštar, Ratko Igljić i još neki iz Bukove Grede. U početku nas niko nije dirao, samo smo sjedili i ništa nismo radili. Čuvala nas je vojna policija HVO-a od kojih sam od ranije znao taksistu Bobu i Mirka iz Orašja - izjavio je svjedok.
Svjedok je, odgovarajući tužiocu na pitanje šta se desilo sa Maksom Gajićem, rekao da ga je u šupi nožem u vrat ubo Ivica Kalinić iz Slavonske Požege, nakon čega ga je sa još jednim mladićem negdje odveo, tako da ne zna šta je bilo sa njegovim tijelom.
On je naveo da su iz šupe prebačeni u školu u Donjoj Mahali u koju je kasnije dovedeno mnogo mještana Bukove Grede i desetak Vukovaraca.