U Glamoču rijeka teče "uzbrdo"
Svestrani Glamočanin Siniša Šolak, koji je dobar poznavalac svakog metra ovog mjesta, priča da se u Glamočkoj dolini nalaze svetilišta bogova Silvana i Dijane, moćnog para ilirskog panteona.
- U većini prikaza Silvan je predstavljen kao pola jarac-pola čovjek, a Dijana sa psom ili kozom. Arheolozi su otkrili 11 reljefa na kojima je prikazan Silvan, koji je i rimski bog šuma i pašnjaka. A, pastirstvo je u Glamoču i danas jedna od glavnih djelatnosti u Glamočkom polju - navodi Šolak, koji okom kamere i perom bilježi svaki trenutak života, te je autor i koautor brojinih djela usko vezanih za istraživanje nadgrobnih spomenika.
U Glamoču se, kaže on, nalazi i najviši nadgrobni spomenik na Balkanu.
- Nišan sa turbanom Omer-age Bašića iz 1798. godine jedan je od najupečatljivijih nadgrobnih spomenika na Balkanu. Smješten je na sredini puta /putu/ između Glamoča i Livna i visok je 4,7 metara - priča Šolak i dodaje da je ovaj nadgrobni spomenik jedan od čuda u ovom dijelu Evrope koji privlači pažnju brojnih turista.
Rijetko se na jednom mjestu mogu vidjeti džamija, katolička i pravoslavna crkva zajedno, kao što je to moguće u Glamoču.
- Stari grad ili Tabija je jedini očuvani dio koji je izdržao test vremena. Tvrrđava je napuštena 1851. godine, a djelimično srušena 1852. U blizini tvrđave nalazi se pećina n kojoj je kasnije podignuta porodična kuća. Za pećinu postoji legenda koja kaže da se u nju za vrijeme progona pod Dioklecijanom sklonilo sedam spavača. Njihova imena su uklesana u kamenu, a neki od njih su Miksilina, Mernoš, Debernoš, Šadnoš i Kefeštatioš - priča Šolak.
ČUDAN ČETVRTASTI KAMEN - NIKO NE ZNA KAKO ЈE TU POSTAVLjEN
Šolak priča da je prostor današnjeg Glamoča kontinuirano naseljen još od bronzanog doba, kako on kaže unazad gotovo 6.000 godina.
- Geografski položaj Glamoča stvorio je prave vizuelne atrakcije. Osim današnjeg sela Podgradina, koji metar u prostranoj livadi nalazi se čudan četvrtasti kamen. Pravilnih je dimenzija, koji vijekovima privlači pažnju. To je dvojni ili dupli stećak o kome se prepliću legende i nevjerovatne priče. Stoji na kamenoj podlozi i na samo tri mala kamenčića–piljka, kako to ovdje kažu. Težak je oko tri tone i ne zna se kako je tu postavljen, jer sadašnji najsavremeniji instrumenti ne bi ga uspjeli ovako centrirati i pravilno postaviti. Јedna od legendi koje se vezuju za ovaj spomenik nulte kategorije, kazuje da su ispod njega pokopani vladari grada - priča Šolak i dodaje da, prema predanju, komadići stucanog kamena od ovog stećka, pretvorenog u prah pomažu nerotkinjama, pa su vidljivi tragovi rezanja i odvaljivanja.
Šolak kroz šalu spominje da Glamoč ima i rijeku koja teče "uzbrdo", što nema nigdje na svijetu.
- Riječ je o vodotoku rječice Vrbe koja izvire u istoimenom selu na 905 metara nadmorske visine, na samom ulazu u Glamočko polje. Za Glamočane rječica je čudo, jer voda teče iz donjeg u gornji dio Polja. Tajna je jednostavna–niži dio polja ovdje se zove gornji, a viši dio donjim. Tako rječica Vrba kao nigdje teče `uzbrdo` i ni kriva ni dužna postade ovdašnjim čudom. Vrba je poznata i po bifurkaciji, odnosno dijeljenju vode na tri kraka. Stručnjaci-hidrolozi su ustanovili da dio vode s ove lokacije ide na istok, drugi na sjever, treći na zapad, jer se voda, koju su bojili, pojavljuje u Ribniku kod Ključa na izvoru rijeke Sane, koja se ulijeva u Unu. Drugi krak vodi u Plivu u Јajce, a voda iz trećeg kraka kroz ponor pojavljuje se u Sinjskom polju u Hrvatskoj odakle se ulijeva u Јadransko more - priča Šolak.
Šolak u Glamoču slovi za "živu enciklopediju", pa se dotakao i pronalaska insekata - buba koje u naučnom svijetu još nisu poznate.
- Otkrivena je nova životinjska vrsta. U okviru speleoloških istraživanja ekipe iz Hrvatske u Glamočkom polju zvanično je potvrđeno da su otkrivene do sada za nauku nepoznate životinjske vrste, a riječ je o bubama čiji je pronalazak zvanično potvrđen, i to na svjetskom nivou - rekao je Šolak.
GLAMOČKI OPANAK I GLAMOČKI KROMPIR
Glamočani, vrijedni domaćini i dobri ljudi, vijekovima unazad svojim rukama stvaraju čuda, tako je i glamočki opanak našao svoje mjesto, dobio je zaštitu kao i glamočki krompir koji je postao brend.
- Naš narod je vrijedan i radan. Prvo na tradicionalan način je pravio i čuvao napravljeno svojim rukama. Glamočki opanak je u postupku zaštite geografskog porijekla, a naš krompir je postao brend. Stanovništvo se u velikom dijelu bavi stočarstvom i poljoprivredom, domaćini imaju stada koja broje i po nekoliko hiljada ovaca. Glamočani se bave i pčelarstvom, ali i turizmom - rekao je Šolak.
On je naveo da je u Glamoču i danas, nakon ratnih dešavanja, veliki broj povratnika, ali da su u ovoj zapadnokrajiškoj opštinama vijekovima unazad zajedno živjela sva ti naroda.
- Svako je nama dobro došao i dobro je dočekan, naši ljudi su dobri domaćini. Glamoč je nekada imao najviše fakultetski obrazovanih ljudi u bivoj Јugoslaviji. Oštra i britka uma, a fizički stameni - priča Šolak.
Glamoč i Glamočani svjedoci prošlosti i preplitanja istorije, kulture i vjere uvijek su spremno znali da dočekaju ratnika, ali i putnika namjernika.
Nije bilo kultura i civilizacija koje se kroz prošlost nisu zaustavile na prostoru ove zapadnokrajiške opštine, o čemu i danas svjedoče ostaci davnih vremena, poput onoga u selu Rore, gdje se nalazi natpis ćirilicom još iz ranog 18. vijeka, kao i grob Milutina Marojevića, prvi pomen plemića na ovim prostorima koji datira iz 15. vijeka.