Predstavljena knjiga Save Štrpca "Naši i vaši"
Knjiga se sastoji iz tri dijela, od kojih prvi sadrži istinite priče o sudbinama ljudi sa kojima je autor dolazio u dodir prije, tokom i poslije rata devedesetih godina, kako u Dalmaciji i njegovom rodnom Rašteviću, u Zadru gdje je bio sudija, i kasnije, tokom života u Srbiji.
Drugi dio knjige sadrži kolumne Štrpca objavljene u listu "Politika" u proteklih godinu dana, koje prate sudbine Srba iz Krajine u Hrvatskoj, a treći priloge među kojima je i njegov rad "Procesuiranje ratnih zločina počinjenih tokom ratova u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine", koji je ove godine objavljen u časopisu za pravnu teoriju i praksu Advokatske komore Srbije "Branič".
Direktor Muzeja žrtava genocida Bojan Arbutina, jedan od recenzenata, istakao je da je cjelokupni rad Štrpca i "Veritasa" jedan od najvažnijih dokumenata koji će ostati srpskom narodu i institucijama bez kojih budući istoričari neće moći da zamisle proučavanje građanskog rata u Hrvatskoj.
"Od brojnih monografija, biltena, upornog rada na identifikovanju žrtava i nestalih sa područja Hrvatske od 1990. do 1995. godine i brojnih kolumni u dnevnom listu `Politika`, koje se nalaze u ovoj knjizi, čitajući te tekstove dobijamo obilje informacija i činjenica, ali i vredno tumačenje Štrpca", rekao je Arbutina.
Štrbac je naveo da je jedan od junaka priče po kojoj je knjiga dobila naslov Hrvat Јosip koji 1991. godine, kad je već bilo izvjesno da će između Hrvata i Srba "ponovo biti mrtvih i rata", odlazi među Srbe u Knin, a u Zadru ostavlja ženu Srpkinju, majku Hrvaticu i kćerku.
S obzirom na to da je poznat u Zadru, jer je bio pravnik i novinar koji je napadao novu hrvatsku državu "mnogo žešće nego mnogi Srbi", Јosipova porodica pati.
Štrbac je naveo da je Јosip pratio Srbe preko Banjaluke i Beograda, do Kučeva gdje umire, a supruga, koja je u međuvremenu sahranila njegovu majku i to na pravoslavnom dijelu groblja u Zadru, do kraja života ne uspijeva da iz Srbije prenese Јosipove kosti, što uspjeva tek ove godine njihovoj kćerki.
Autor je objasnio da je kroz ovu antiratnu priču pokušao da da više odgovora.
- Bio mi je cilj da pokušam odgovoriti ko smo, što smo, odakle smo, pa i kuda idemo kako bismo, ako nađemo odgovore, izbjegli sukobe među narodima koji su osuđeni da žive na ovim prostorima jedni pored drugih, samo da se ne ubijamo kao što je to bilo u cijelom 20. vijeku - kaže Štrbac.
U svom radu o procesuiranju ratnih zločina Štrbac ukazuje i potkrepljuje dokazima da su Hrvati od procesa za ratne zločine napravili sopstveni model, koji je postao svjetski brend i koji izvoze u druge zemlje u svijetu, a najpoznatija primjena njihovog modela je na takozvanom Kosovu, u BiH, sada i u Ukrajini.
Krajnji cilj ovog hrvatskog "brenda" je, kako je istakao Štrbac, etničko čišćenje prostora, jer to je "mnogo efikasniji način od tenkova i pušaka".
Recenzenti knjige su direktor Muzeja žrtava genocida Bojan Arbutina i scenarista i dramaturg Nataša Drakulić, a glavni urednik Banjalučanka Svetlana Šiljegović.