Promovisana sabrana djela Emira Kusturice u pet knjiga
Kusturica je rekao da nema mjesta gdje nije živio kao reditelj, da se bavio muzikom, a njegove knjige su dokaz da nije samo "glupi reditelj", nego da može i da piše, što mu je bila najveća satisfakcija.
On je naveo da kao umjetnik stvara cjelinu, te da mu je rečeno da sve što je radio, od filma do pisanja knjiga, da je nešto što do sada nije viđeno.
Kusturica je istakao i da je Hercegovac, da se u njemu svakodnevno bore čovjek i Hercegovac.
- Svaki dan kada se probudim, pomislim da bih mogao da uradim nešto koristno i značajno, ali tokom dana taj Hercegovac prevlada. Ali, u slučaju pisanja i umjetničkog djelovanja, mislim da je taj Hercegovac potisnut - rekao je Kusturica.
On je dodao da se hajdučkim nametima osvajaju teritorije i realizacije ideja, te da se i u stvaranju plemenite ideje Andrićgrada ponašao kao "drumski razbojnik".
- U prvoj knjizi se pominje egzistencijalni kompromis koji je napravio Ivo Andrić, kao i ja, jer nema gradova, knjiga i djela bez kompromisa. Kada bi čovjek pisao sve što misli došao bi do bijesa da ne bi bio u stanju ništa da napiše - rekao je Kusturica.
On je rekao da kao umjentik stvara cjelinu, te da mu je rečeno da je sve što je radio od filma do pisanja knjiga, nešto što do sada nije viđeno.
Prvu knjigu, kaže, objavio je kada je imao 40 godina, te da je u životu bio dovoljno sujetan, da mu ta sujeta nije dozvoljavala da se približava zlim djelima.
On je rekao da su njegove knjige privlačile pažnju, uglavnom zbog selebriti sistema, što ne voli.
- Moj pristup literaturi je lakši, ja se nisam mučio 40 godina, a sad dolazi period na zalasku kada treba još muke da bi se nešto od filmova napravilo, a možda i napisalo - rekao je Kusturica.
Akademik Milo Lompar rekao je da se u pet knjiga na različite načine pojavljuje portret autora, koji je sam po sebi višestran.
- Suočavamo se sa mogućnošću da posmatramo razliku između nečeg što bi bilo književno i filmsko pripovedanje, koji se prožimaju u delima Kusturice - rekao je Lompar.
Napomenuo je da je u knjizi "Smrt je neprovjerena glasina" Kusturica napisao zanimljivu autobiografiju, kada se junak u jednom trenutku "preokreće".
On kaže da Kusturica dobro pokazuje kakav je momenat kada jedan autsajder postaje insajder, čovjek magistralnog toka života.
- Postajući insajder, čovek velikih nagrada i prepoznatljivosti, Kusturica u isto vreme nastoji da sačuva autsajdera u sebi. Taj preokret se odigrava u nekom traženju junaka koji nije deo razorene porodice, nego je stabilan, jeste ono što daje unutrašnju dramatiku njegovom pripovedanju - rekao je Lompar.
U knjizi "Sto jada" Kusturica suočava čitaoca sa igrom tužnog i smiješnog, a treća "Šta mi ovo treba" je knjiga dnevničkih zapisa, piše o snimanju svog filma, ali i o ratu.
Četvrta knjiga "Vidiš li da ne vidim" je složeno umjetničko oblikovanje, u kojoj se priča o odnosu dvojice umjetnika - nobelovca Petera Handeka i Emira Kusturice, uz pominjanje i Ive Andrića i upotrebu egzistencijalnog kompromisa.
Peta knjiga "Kad mrtve duše marširaju", rekao je Lompar, je najnovija misao Kusturice i njegovo promišljanje o sudbini čovjeka u vremenu četvrte tehnološke revolucije, šta poslije kraja humanizma i kakav će svijet nastati.
Književni kritičar Želidrag Nikčević je rekao da je objavljivanje Kusturičinih knjiga krupan i važan događaj, ne samo u srpskoj književnosti , nego i kulturi, te da njegova riječ ima planetarni odjek.
- U Kusturičinim knjigama je prirodna, duboka ljudska priča o smislu našeg života, duši, ljubavi, prijateljstvu i vernosti - dodao je Nikčević, navodeći da Kusturica pokazuje da čovjek, i pored svega, može da sačuva svoj identitet.
U ime izdavača Predrag Uljarević je rekao da je promocija Kusturičinih djela kulturni događaj prvog reda, a da se teme koje obrađuje inteligentno tiču svakoga i jednako su aktuelne.
- Ime Emira Kusturice je postalo amblem savremene srpske kulture, istorije i tradicije i ovdje i na svim kontinentima. Ona su sami vrh srpske književnosti - rekao je Uljarević.